Polietilenska folija niske gustoće općenito se izrađuje pomoću dva procesa: puhanjem i lijevanjem. Debljina lijevane polietilenske folije je ujednačena, ali zbog visoke cijene i niske cijene ima najveću primjenu. Polietilenska folija niske gustoće je poluprozirna, sjajna i mekana folija s izvrsnom kemijskom stabilnošću, toplinskim brtvljenjem, vodootpornošću, otpornošću na vlagu, otpornošću na smrzavanje i može se kuhati u vodi.
Njegov glavni nedostatak je slaba barijera za kisik, koja se obično koristi u unutarnjem filmu kompozitnih fleksibilnih materijala za pakiranje. To je također najčešće korištena i široko korištena plastična folija za pakiranje, koja čini više od 40% potrošnje plastične folije za pakiranje.

Zbog nepostojanja polarnih skupina u molekulama polietilena, visoke kristalnosti i niske površinske slobodne energije, učinak tiskanja ovog filma je loš, a njegovo prianjanje na boje i ljepila je slabo. Stoga je potrebna površinska obrada prije tiska i plastificiranja.
